Page 11 - infoTrend_184_small

184/7/2011 InfoTrend 11

Slavko Vidović: Ovaj je okrugli stol zamišljen kao mjesto gdje želimo kroz raspravu doći do odgovora – jesu li naše poslovne akademije dorasle vremenu u kojem živimo? Svaki od nas za-sebno preslabi smo, ali svi zajed-no možda nešto možemo uraditi. Pitanje je kako osnažiti našega krajnjega korisnika, tj. hrvatske tvrtke koje trebaju napredovati i u kojima treba biti više zaposlenih. IBM-ova je studija pokazala da će

posao u trećem mileniju te vještine i certifikati o njihovu stjecanju biti jednako vrijedni kao i fakultetsko obrazovanje. Odnosno, fakultet-sko nam obrazovanje daje pravo samo ući u neko područje, ali onaj drugi korak, odgovore na pitanja što i kako radimo – daju upravo takve akademije.

Plašim se da između akademija i naših fakulteta postoji nerazumijevanje o konkurentnos-

ti, kvaliteti, nekvaliteti i sličnim pitanjima. Nije li došlo vrijeme da se preispita ukupan obrazovni okvir? Moramo brzo dijagnostici-rati problem i odrediti terapiju. Objektivno, IT certifikat vrijedi 3-5 god., ali se sluša 3-5 mjeseci. U ILBA Institutu vizija razvitka Hrvatske je u nacionalnoj suradnji gospodarstva, znanosti i države za razvoj gospodarstva zasnovanoga na znanju.

Mislav Togonal: Reza-njem se ulaganja od edu-kacije do ICT-a kratkoročno ostvaruju uštede, a dugoročno to dovodi do ne-konkurentnosti, zatvaranja radnih mjesta i nelikvidnosti. Banke ima-

ju novaca, ali nema kvalitetnih projekata, što znači da su osobito u krizi potrebni pametni menadžeri koji će se znati postaviti u takvoj situaciji, i koji će znati gdje štedjeti, a gdje pametno ulagati.

Maja Marković Mileusnić : Agrokorova akademija osnovana je 2005., a sastoji se od Konzum akademije (za maloprodaju i vel-

Pitanje iz slušateljstva:.

Ima li spremnosti državnih dužnosnika koji bi trebali kreirati zakonodavni okvir za rast gos-podarstva, na učenje i cjeloživotno obrazova-nje te može li kroz neke poslovne akademije izobražavati i takve ljude?

Na ovo pitanje nije dobiven izravan odgovor.

eprodaju), Tisak akademije (za ti-sak) i Agrokor Pro akademije (za proizvode). Od 2005. sustavno radimo na izobrazbi, uvidjeli smo da je potrebno povezivanje unutar kompanije i željeli smo iskoristiti sinergijski učinak, naši se ljudi na takvim izobrazbama dodatno upoznaju i razmjenjuju iskustva.

Togonal: Dovodi li priva-tizacija obrazovanja do pada njegove kvalitete?

Marko Oltean: Mislim da to ovdje nije slučaj. Kod poslovnih je škola kvaliteta programa ta koja određuje opstanak, pogotovo sada u doba krize. Dugoročno gledajući, opstat će samo one koje imaju iznimnu kvalitetu jer je, u konačnici, najbitnija kvaliteta programa i izvođača programa. Mi želimo senzibilizirati javnost i osvijestiti značenje i potrebu za cjeloživotnim učenjem. Što se tiče formalnoga obrazovanja, koje pojedinac stekne tijekom školovanja, to nisu dovoljna radna znanja potrebna za pojedino rad-no mjesto. Istraživanje pokazuje da samo 7% posloprimaca i 10% poslodavaca smatraju formalno obrazovanje dovoljnim. To govori u prilog poslovnim školama.

Togonal: Još je Sokrat rekao: Znam samo jedno, da ništa ne znam. Gospođo Sočković, koliko je u naših ljudi razvijena svijest o potrebi ulagan-ja u vlastito znanje?

Sočković: Svijest o tome uvijek je lakše razviti u privatnim kompani-jama koje su na tržištu. Volim to usporediti s našim organizmom. Ako smo u formi, možemo na Ve-lebit, ako ne, onda samo šetamo po šetnici. Znači ako tvrtka nije pod napadom konkurenata i tržišta i ako, primjerice, jedan dio javnoga sektora nije u tržišnoj utakmici, onda nisu motivirani učiti. Tvrtke

koje su u jakoj tržišnoj utakmici moraju stalno izobražavati ljude. Jer, ako ljudi ne uče, tvrtka će teško preživjeti na tržištu. Poruka je da čovjek – pojedi-nac, radnik ili vlasnik – mora stalno ulagati u sebe. Osobni se razvoj može podijeliti u četiri stanja: prvo je stanje nesvjesnoga neznanja - kada ne znam da ne znam, a posljednje je stanje svjes-noga neznanja, kada je ono toliko ukorijenjeno da osoba o njem više i ne razmišlja. Između ta dva kraj-nja stanja nalaze se oni ljudi koji-ma nedostaju vještine, koji su toga svjesni i spremni ulagati u sebe. Naša je ILBA struktura vrlo ambi-ciozna i pokazuje koja su to znanja potrebna u suvremeno doba.

Togonal: Gospođo Nikolić, kako je moguće ostvariti suradnju između akademija i fakulteta?

Gordana Nikolić: Mi se bavimo visokoškolstvom i cjeloživotnim obrazovanjem. U Hrvatskoj ug-lavnom svi mnogo govorimo i malo radimo kada je riječ o cjeloživotnome obrazovanju. Poslovna akademija Rijeka surađuje s fakultetima, međutim imamo i problema koje nam stvara birokracija, a ima i nekih koji pitaju tko su ovi? Bitna je volja ljudi prenositi znanje. Da budemo otvoreni, da netko to znanje ocjen-juje, a to su prije svega korisnici.

Togonal: Kako suradnjom biznisa i visoke znanosti izgraditi tvrtku znanja?

Vidović: Mi preuzimamo kadrove koje fakulteti isporučuju i s njima radimo dalje. U praksi znanje stečeno na fakultetu ništa ne vrijedi, nego zahtijeva daljnje certifikate. Primjerice, nakon dvije godine rada, sa stečenim cer-tifikatom, dvostruko si vrjedniji no kada si došao s FER-a.