Page 12 - infoTrend_184_small

12 InfoTrend 184/7/2011

Mileusnić: U našoj praksi općenito po-stoji nedostatak kul-ture feedback-a, - o čem god da je bila riječ. Mi pokrećemo mnoštvo inicijativa, ali nemamo po-vratne informacije. To nam redovito u komunikaciji ne-

dostaje. Koja je onda korist od svega? Je li naša inicijativa na pravome tragu? Zašto?

Mjerenje je učinka jako teško izračunati.

Aleksandar Zemunić: Mislim da sada dolazimo do biti, a to je upravljanje ljudskim resur-sima. Znači, ne samo izobrazba, nego općenito praćenje razvoja uspješnosti. Malo je tvrtki koje imaju razvijenu strategiju upra-vljanja ljudskim resursima.

Majetić: Budućnost i konkurent-nost – to su ljudi koji čine uspješan proizvod/kompaniju. Na njima se zasnivaju vještine i ino-vacije. Ono o čem još treba voditi brigu jest i pitanje menadžmenta, o onima koji vode ljude. Oni su ključ komunikacije i s upra-vljanjem ljudskim resursima i s upravom. Tu mora biti nepre-stana komunikacija. Treba pronaći ono u čem je čovjek dobar, a ne obučavati ga za posao za koji nema sklonosti. Ako imate kval-itetan menadžment, onda je mali rizik da ćete školovati čovjeka za krivo mjesto.

Togonal: Stalno se govori o izobražavanju mena-džmenta. Što je s nižim razinama izobrazbe?

Nikolić: Bitno je podizanje ra-zine svijesti. Treba poticati cjeloživotno obrazovanje bez obzira koji je položaj u pitan-ju. Svi se moraju kontinuirano usavršavati počevši od obrtnika i radnika pa sve do top menadžera.

Oltean: Činjenica je da postoji golem jaz između poslodavca i posloprimca. Poslodavci ne mogu naći kvalitetnoga čovjeka koji će se izobražavati, žrtvovati za tvrtku, dati svoj maksimum; a

posloprimci uglavnom misle da su poslodavci nekorektni.

Pitanje iz slušateljstva: Čini mi se da postoji velik jaz između programa cjeloživotnoga obrazovanja i pro-grama koji se predaju na fakulteti-ma. Da se kurikulum slaže prema ljudima ili prema potrebama tržišta, bilo bi i protočnosti kadro-va.

Nikolić: Gospodarstvo treba da-vati inpute znanstvenoj zajednici koje programe treba, a ona bi na osnovi toga trebala raditi kuriku-lum i mijenjati se. Problem je u tome što su promjene kurikuluma dugotrajan i iscrpljujući posao. Mi imamo kurikulume koji su rađeni još 70-ih godina prošloga stoljeća. Kadrovi koji predaju na fakulteti-ma trebaju se cjeloživotno obra-zovati, a ne da već desetljećima nemaju dodira s tržištem i go-spodarstvom. I da desetljećima govore jedne te iste stvari. To su kadrovi koji nemaju ni jedan dan radnoga staža u praksi, a već su danas i doktori znanosti. Sada se postavlja pitanje kako takva osoba može prenositi znanje?

Balen: Nove generacije obilježava da nisu opterećene prošlošću, granicama ni zaprjekama. Rođene su s Internetom, razmišljaju glo-balno. Oni jesu vrlo informatički pismeni, ali teško razlučuju ko-risnu informaciju od beskorisne ili točnu od netočne. Otvoreniji su za poduzetničke pothvate, slo-bodniji i, koliko je to god moguće, istodobno je i opasnost. Tako da je njih potrebno usmjeravati, pre-poznati i prihvatiti te vrijednosti koje imaju.

Sočković: Kriza nas je sve natje-rala da uvidimo u čem smo stvar-no najbolji. I potrebno je da sura-dnjom ojačamo te naše prednosti.

Mislav Togonal: Koji je odnos konk-retnih znanja koja pomažu poduzetnicima i konkurentnosti nekoga gospo-darstva? U nas je pad BDP-a 1,4% uz veliku nezaposlenost.

Martina Hatlak (Na-cionalnovijećezakonkurent-nost): Na žalost, što se na-cionalne konkurentnosti tiče, 77. smo od 140 zemalja. I ove godine ćemo stagnirati, a bojim se i daljnjega pada. SAD i nordijske zemlje poka-zuju da su visoko pozicionirane na ljestvici i ostvaruju nova radna mjesta ona društva i gospodarstva koja stvaraju inovacije i sposobna su ih komercijalizirati. Europa nije zadovoljna sa svojom razinom inovativnosti, svjesna da inovacije nastaju na razini poduzeća i da ima problema s komercijalizacijom.

Trenutačno je aktualan trogodišnji projekt u koji je uključena i Hrvat-ska, kojim se prati kako poduzeća rade, razvijaju inovativnost i komercijaliziraju svoje proizvode. Namjera je istraživanja da se eu-ropski fondovi usmjere baš prema takvim tvrtkama i da njihovi inova-tivni projekti utječu na razvoj gos-podarstva.

Slavko Vidović: Bitna je upotrebna vrijednost inovacija, a problem je u održivosti procesa učenja, skladištenja i širenja znan-ja, upotrebne vrijednosti znanja u procesima, proizvodnji i distribuciji. I, konačno, upotrebna vrijednost inovacija. Pitanje je imaju li naše tvrtke sustave za upravljanje zna-njem? Mi u Hrvatskoj ne znamo kako treba izgledati arhitektura tih nadsustava, koji nisu informa-cijski nego sustavi za upravljanje znanjem.

I najbitnije je da se osigura održivost inovacijskoga procesa koji će održavati stalnost tvrtke i kad ne bude ovoga ili onoga predsjednika uprave. Da imamo politike upravljanja znanjem. Da inovativni proces ostane trajan i iz inovativnosti preobrazi se u standard. Da, na mikrorazini, svaki radnik ima priliku pridonijeti, da svatko može naći neki mikroele-ment na kojem nešto poboljšava. I poanta je, na kraju, da to treba znati komercijalizirati.

Istraživanje portala MojPosao

Promjena posla unatoč krizi

Predviđanja o završetku gos-podarske krize su različita, ali kako su ju doživjeli građani i na koji način ona još uvijek utječe na tvrtku u kojoj rade, saznao je portal MojPosao (www. moj-posao.net) u istraživanju provedenom tijekom lipnja 2011. u kojem je sudjelovalo preko 800 ispitanika. Rezultati pokazuju kako krizu na svojem radnom mjestu još uvijek osjeća 61% ispitanika. Njih 22% radi u tvrtki koja je u procesu opo-ravka, a tek 3% ispitanika radi u tvrtki koja se već potpuno oporavila. 14% ih tvrdi da na svome radnom mjestu krizu nisu niti osjetili.

Gotovo polovica ispitanika (47%) strahuje za svoje radno mjesto, dok se 26% ispitanika ne boji, a nisu se boljali ni ranije. U većoj mjeri od otkaza strahuju ispitanici stariji od 41 godine (57%). Ovisno o vrsti zaposlenja, najviše stra-huju ispitanici zaposleni na određeno (64%), a najmanje na neodređeno (41%), dok se 28% “honorarca” nije niti bojalo od gubitka trenutnog posla.

14% ispitanika smatra da su mjere štednje u njihovoj tvrtki bile u potpunosti opravdane, dok 56% smatra da su bile opravdane, ali i da nisu bile nužne u tolikoj mjeri. Trećina ispitanika smatra kako takve mjere borbe protiv krize uopće nisu bile potrebne. Planovi za karijeru Najviše ispitanika, njih 33% ove godine planira promijeniti posao. Ukoliko budu prisilje-ni, posao će promijeniti još 30% ispitanika, dok ih 24% ne planira mijenjati posao. Kada razmišljaju o budućnosti u poslovnom smislu, najviše ispitanika (37%) razmišlja dugoročno odnosno o periodu duljem od dvije godine. Da ne razmišljaju o budućnosti u poslovnom smislu izjavilo je 20% ispitanika.

www.MojPosao.net