Page 42 - infoTrend_184_small

42 InfoTrend 184/7/2011

Odakle informacije u našem skladištu po-dataka? One proizlaze iz vlastitoga poslov-noga sustava, ali i iz poslovnoga okruženja. Te su informacije os-nova tvrtkina znanja, no pitanje je koliko se odgovorne osobe u tvrtkama njime služe. Ni najbolji informacijski sustavi ne mogu jamčiti poboljšanje poslovanja koje će rezultirati s dobiti, ako se zaposlenici njime ne koriste. Definicija upravljanja znanjem koju je dao Turban 2005. godine kaže: Upravljanje znanjem je or-ganizacijski proces koji pomaže organizaciji da identificira, oda-bere, organizira, proširi i pohrani važne informacije i sadržaje koji se nalaz unutar organizacije kao dio organizacijskog znanja u ne-strukturiranoj formi.

Nisu li zaposlenici najveća vrijednost tvrtke upravo zbog znanja koje posjeduju? U njihovim je glavama akumulirano znanje koje su stek-li iskustvom, ali možda ga nisu nigdje zabilježili i ostavili mu traga. Problem koji je uspješno riješio jedan zaposlenik tvrtke, mogli bi ubuduće koristiti i ostali kada bi se to znanje unutar tvrtke dijelilo.

Možemo, dakle, zaključiti da izraz „upravljanje znanjem“ obuhvaća sistematsko i aktivno upravljanje idejama, informacijama i znanji-ma koja su pohranjena u zaposle-nicima te organizacije. No da bi to bilo korisno iskorišteno, potrebno je stvoriti poticajnu organiza-cijsku kulturu. Pritom se treba držati nekoliko osnovnih načela:

zaposlenici su ključni svi mogu stvarati znanje znanje se stvara svagdje i uvijek znanje raste dijeljenjem Ako organizacijska kul-tura to ne poštuje, doći će do otpora

dijeljenju znanja. Neki zaposlenici doživljavaju vlastito znanje kao jamstvo svojega statusa u tvrtki, a koje bi dijeljenjem mogli izgubiti. Stoga bi tvrtke, poglavi-to velike i srednje, trebale imati i sustave upravljanja znanjem koje će korisnicima biti od velike ko-risti, dakako ako to nije samo šminka nego zaista i alat kojim će se zaposlenici koristiti i do-nositi kvalitetne odluke koje će tvrtku unaprijediti. Takvi sustavi omogućuju brzo i jednostavno di-jeljenje znanja.

Upravo ta nematerijalna imovina, tj. znanje koje tvrtka pos-

jeduje, a da toga nije ni svjesna, treba se shvatiti mnogo ozbiljnije nego što je to sada situacija. Podi-jeljeno znanje smanjuje i vrijeme i troškove i vodi k uspjehu tvrtke. Sukladno tomu, treba se ulagati i u sustave upravljanja znanjem, tj. sustave koji mogu pohraniti zna-nje zaposlenika i u brojčanome, ali i u tekstualnome obliku. Tu vrijede pravila koja vrijede i za ostale informacijske sustave: moraju biti troškovno opravdani, moraju biti jednostavni za rad na njem, korisnici ga moraju vrlo brzo naučiti koristiti i koristiti ga često.

Od sustava upravljanja znanjem očekujemo da će:

omogućiti brži i kvalitetniji protok informacija

unaprijediti proces dijeljenja znanja u svim radnim jedinicama

osigurati bolju povezanost svih zaposlenika

osigurati sinergiju među različitim lokacijama omogućiti djelotvornije poslovne procese

ostvariti bolju komunikaciju u kompleksnome i globalnome sustavu (http://ankicaspajic. blogspot.com/)

Područje visokoga potencijala

Nitko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna

(japanska poslovica)

Najuspješnije su tvrtke upravo one koje uče, a usmjerene su na: znanje o klijentima, znanje o kupcima i znanje o konkurenciji. Upravljanje znanjem može omogućiti razvoj tvrtke u svim aspektima poslovanja i ključno je za njezin uspjeh. Danas praktički ni jedna tvrtka ne može poslovati bez kvalitetnih informacijskih sustava - dobar sustav poslovnoga izvješćivanja koji crpi podatke iz skladišta podataka može uvelike pomoći menadžerima i ostalim zaposlenicima tvrtke da bi donijeli dobru odluku koja će rezultirati rastom tvrtke.

Upravljanje znanjem