Page 43 - infoTrend_184_small

184/7/2011 InfoTrend 43

Slika 2: Hijerarhija aspekata znanja

(Izvor: www.desb.hr)

Upravljanje znanjem je područje visokoga potenci-jala, ali i visokih zahtjeva u pogledu istraživačkoga rada, potrebe širenja teoretskoga znanja i upozna-vanja poslovne prakse s mogućnostima primjene. Na samome početku sustavnoga upravljanja zna-njem i prije uvođenja informacijskoga sustava za upravljanje znanjem potrebno je odrediti vrijed-nosti koje tvrtka želi postići te način mjerenja za praćenje uspješnosti toga projekta. Program uprav-ljanja znanjem i njegovi ciljevi moraju biti usklađeni s poslovnim ciljevima tvrtke.

Učinkovita upotreba znanja stožerni je element uspjeha, neovisno o tome o kakvim je poslovima riječ. To će rezulti-rati unaprjeđenjem proizvod-nje, većom kvalitetom proizvo-da, bržom isporukom tržištu, a učinak će biti veća prodaja, veća dobit i veće zadovoljstvo kupaca, odnosno korisnika.

Odlučujuću ulogu u upravljanju znanjem i dijeljenju znanja imaju lideri tvrtke. Kada tvrtka kreće s projektom upravlja-nja znanjem, potrebno je objaviti viziju i strategiju upravljanja znanjem. Dobra vizija sadržava: podršku, nadahnuće, usmjerenje i vrijednost (Upravljanje znanjem: Direktor ti: “Kad bismo znali sve što znamo”;dr.sc.Ivica Oslić str. 4) Koji su koraci i preduvjeti potreb-ni za upravljanje znanjem u organ-izaciji? Prema O’Dellu (O’Dell, 1998):

1. provesti ispitivanje gdje se nalaze izvori znanja, tijekovi znanja i potrebe za znanjem,

2. kreirati strategiju uvođenja upravljanja znanjem,

3. povezati ljude te razmjenjivati njihovo tacitno, deklarativno i proceduralno znanje,

4. razmjenjivati znanje kroz učenje, seminare i demon-stracije,

5. omogućiti ljudima resurse i infrastrukturu za daljnji napredak i otkrivanje novih znanja,

6. kreirati repozitorije znanja i omogućiti pristup resur-sima koji služe za bilježenje postojećega i novoga znanja,

7. učiti ljude razmjenjivati znanje između sebe.

Izvori znanja mogu biti interni i vanjski. Interni izvori znanja su zaposlenici tvrtke, pri čemu treba napomenuti da su skladišta poda-taka samo mjesta gdje se sprema znanje.

Vanjski izvori podataka mogu biti kupljeni, dobiveni ili prilagođeni. Novo znanje može proizaći i iz konkurencije, iz knji-ga, časopisa, Interneta i sl.ično Upravljanje je znanjem najbolje početi s manjim projek-tom i na manjem području gdje se pogrješke lakše ispravljanju. Tu je i pitanje financija jer ako se upravljanje znanjem odmah primijeni na cijelu tvrtku, a kasni-je se pronađu pogrješke (male ili velike), stvara se dodatni trošak tvrtki.

Suvremena praksa i domaća stvarnost.

Na žalost, stječe se dojam da se u Hrvatskoj upravljanju znanjem i sustavima upravljanja znanjem ne posvećuje dovoljno pozornosti. Poražavajuće je da samo manji broj hrvatskih tvrtki sustavno primjenjuje upravljanje znanjem dok ih je nešto veći broj u fazi pre-ispitivanja takve inicijative. U sv-ijetu se na tome intenzivno počelo raditi već prije desetak godina. Čak je 80 posto tvrtki u fazi im-plementacije, a ostalih 20 posto već planira aktivnosti na tome

Slika 1. Primjer upravljanja znanjem

(Izvor: autopoiesis.foi.hr)